Arhivalija mjeseca

Arhivalija mjeseca

 Magnetofon je elektronski uređaj za snimanje i reprodukciju zvuka koji radi na načelu magnetizacije trake. Sastoji se od elektronskih i mehaničkih dijelova.  Elektronski dio pretvara zvuk u električnu energiju i istu koristi za zapis na magnetsku traku pomoću elektromagnetske glave za pisanje i čitanje. Mehanički dio s elektromotorom vrti magnetsku vrpcu naprijed ili natrag dok se na nju zapisuju ili s nje očitavaju podaci.

 Prvi magnetofon pod nazivom “telegraf” izumio je danski inženjer Dane Voldemar Poulsen 10. 12. 1898. g. – to je bio poboljšani model elektromagnetskog fonografa (izumio Edison). 1900. g. Poulsen je svoj izum pokazao svijetu na svjetskoj izložbi u Parizu za koji je dobio Grand Prix. Naknadno je Poulsen eliminirao prethodne nedostatke u dizajnu stvarajući model s valjcima i tankom trakom koji su ih namotavali umjesto žice – više nalik modernim magnetofonima.

 Magnetska vrpca je plastična s nanijetim feromagnetskim slojem. Magnetska traka je medij za magnetsko snimanje koja je izrađena od tankog magnetskog premaza preko uske trake izrađene od plastike u Njemačkoj 1928. g.

      

          RAZVOJ FONO OPREME:

  • FONO-AUTOGRAF, 1857. g. L. Scott
  • FONOGRAF, 1877. g., Edison
  • PALEOFON, 1877. g. C. Cross
  • GRAMOFON, 1887. g. E. Berliner
  • RADIO, 1897. g., N. Tesla (Marconi)
  • AUDIO KAZETA, 1963. g., “Philips”
  • WALKMAN, 1979. g., “Sony”
  • CD, kraj 70-tih, masovna proizvodnja 1982. g., “Philips” i “Sony” (DVD – 1996. g.)
  • MP3 (MPEG-1 i MPEG-2), 1991. g., Moving Picture Experts Group

 

HR DAST 625, Zbirka filmske tehnike – serija fono tehnike (2.17.) – magnetofon Grundig TK 47 (1958.-1960.g.)

Odabrala Vendi Ganza Marušić, arhivistica specijalistica

6. prosinca 2019.|