Građa i prilozi za povijest Dalmacije 21
Sources and contributions for the History of Dalmatia

Državni arhiv u Splitu, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu
Split 2006. / 2007., tisak dovršen u rujnu 2008.

Lucićeva svakodnevnica u usporedbi sa susjednim mjestima

lucić' daily rouzine compared with neighbouring places

autorica: Fani Celio Cega
Izvorni znanstveni rad
Muzej grada Trogira

SAŽETAK:
Ivan Lucić (1604 -1679), povjesnik, znanstvenik, svakako je jedan od najistaknutijih ličnosti  koje su svojim  životnim djelima obilježile trogirsko 17. stoljeće, tada još uvijek pod dominacijom Mletačke Republike. Lucićeva obitelj  živjela je u palači na trogirskoj rivi,  sagrađenoj neposredno uz gradske bedeme. Ivanov djed Jerolim palaču je proširio i preuredio u stilu zrele renesanse sredinom 16. stoljeća, tako da nam ona da se i sačuvala u svojoj izvornosti, ne pruža uvid   u izgled kuće 17. stoljeća. Jedino je poznato da je sam Ivan izvršio neke preinake u kući polovicom 17. stoljeća: uredio svoju radnu sobu na drugom katu palače, koju je spojio  vratima sa susjednom dvoranom, te probio susjedni zid  u kojemu je učinio skrovito stubište kojim je mogao neopaženo sići u  donje sobe.

Možemo pretpostaviti da  je raspored prostorija u palači bio kao u ostalim stambenim objektima: na prvom katu su bili saloni za primanje, na drugom spavaće sobe, i Lucićeva radna soba jer je taj dio kuće mirniji, i u potkrovlju je bila kuhinja.

Poznata je opremljenost sobe u kojoj je živio u Rimu, koja izgledom i inventarom nalikuje sobama u onodobnim palačama primjerice u Veneciji i  Dalmaciji. Imala je krevet sa zastorom, strunjačom  i prekrivačem, zatim noćni ormarić, stolić sa sjedalicama, škrinje, klecalo....

Što se tiče muške odjeće: polovicom  17. stoljeća u modi su bile hlače do ispod koljena, čarape do koljena, haljetak, košulja. Košulje su imale duže  orukvice  koje su izlazile iz rukava haljetka, obične ili  s minimalnom čipkom. One su u raskošnijoj varijanti imale okrugli ovratnik, jako naboran (napietan).  Poviše su se nosile pelerine, plaštevi. Frizure u početku stoljeća bile su do ramena, potom se nosila duga kosa, a prema kraju 17. stoljeća vlasulje. Od ženske odjeće glavni odjevni predmet je vestura, gornja haljina koja se u izvorima 17. stoljeća nazivala haylia. Početkom stoljeća pratio ju je raskošan čipkani ovratnik, ponekad plisirani, visoko uzdignut, uz bogate čipkane orukvice. Modeli su bili strukirani, širokog i naboranog donjeg dijela ispod kojega se nosila krinolina. Frizure su bile oblikovane u pundžu, s kovrčama koje su padale niz vrat.

Prema dostupnim podacima, uključujući malobrojne sačuvane portrete, možemo steći uvid u svakodnevicu Ivana Lucića, pri čemu je od velike pomoći usporedba sa susjednim te prekomorskim talijanskim gradovima. Sve u svemu, Lucić je živio kao većina svojih imućnih suvremenika. Boravio je u prostorijama opremljenima prema modi 17. stoljeća,  tako se odijevao, tako je i živio. Ali kao istaknuti intelektualac, ljubitelj knjiga i arhivalija,  svoju palača u Trogiru, a i prostore u Rimu, prilagodio je svojim istraživanjima.

povratak

Izdavačka djelatnost