Građa i prilozi za povijest Dalmacije 22., Pisma Ivana Luke Garagnina bratu Dominiku 1806.-1814.

Državni arhiv u Splitu
Split 2008./2009.

Sadržaj:

Ljerka Šimunković, Nataša Bajić - Žarko,Miroslav Rožman
Pisma Ivana Luke Garagnina bratu Dominiku 1806.-1814.

RIJEČ UREDNICE:

Kako smo nagovijestili u Građi i prilozima br. 20. nastavlja se s objavljivajem pisama braće Ivana Luke i Dominika Gragnina, dvojice najistaknutijih dalmatinskih intelektualaca, što je započela prof. dr. sc.Ljerka Šimunković.

U ovom 22. broju građe i priloga za povijest Dalmacije transkribirana su 182 pisma (od 11. veljače 1806. do 16. srpnja 1814.)

Vrijednost objavljivanja ovih pisama je to veća kad se zna da su Ivan Luka i Dominik Garagnin u vremenu francuske vlasti u Dalmaciji obnašali važne upravne dužnosti.

Prikazani rezultati proizišli su iz znanstvenih istraživanja provedenih u okviru znanstvenog projekta Dalmatinsko kulturno ozračje 19. stoljeća provođenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a unutar programa Studia Mediterranea Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Nataša Bajić - Žarko

SADRŽAJ:

U knjizi su objavljena 182 transkribirana pisma sačuvana u Državnom arhivu u Splitu (DAST) koja je I. L. Garagnin uputio svojem bratu Dominiku u razdoblju od 1806. do 1814. godine, dakle u doba kratkotrajne francuske uprave u Dalmaciji i u Ilirskim Pokrajinama. Pisma brata Dominika upućena Ivanu Luki nisu do sada pronađena. M. R.

Međutim, već ova 182 pisma prvorazredni su izvori za povijest Dalmacije u to vrijeme. Oba su brata obnašala visoke upravne dužnosti - Ivan Luka, mlađi brat, bio je inspektor za šume, rude i vode pri lokalnoj Vladi u Zadru, potom za Ilirske Pokrajine sa sjedištem u Ljubljani. Stariji brat Dominik bio je od 1806. Vladin povjerenik za splitsko i makarsko okružje, a od 1808. do 1811. civilni upravitelj (intendant) dubrovačkog i bokokotorskog područja, točnije područja ukinute Dubrovačke Republike proširenoga na raniju Mletačku Albaniju. Oba su brata bila na samome vrhu lokalne uprave, izvrsno upućena u njezino funkcioniranje, te u stalnome dodiru i u prijateljskim odnosima s najvišim francuskim časnicima koji su službovali u ovim krajevima, ponajprije s generalom, potom maršalom Marmontom.

Budući da su pisma privatna, u njima nema bilo kakvih prigodnih prekrajanja povijesnih događanja kakva su česta u službenim izvješćima što ih podređeni dužnosnici upućuju nadređenima. U pismima se vrlo dobro vidi stvarni tijek zbivanja i evolucija Garagninovih osjećaja - od prvobitnoga oduševljenja za novi društveni poredak koji je obećavao boljitak domovine, pa sve do njegova kraha i njihovih osobnih razočaranja. Oba su brata bila vrlo kritična spram vlasti kojoj su služila i u kojoj su sudjelovala, ali i krajnje joj odana, sve do kraja.

M.R.