Povijest arhiva

Čuvanje pisane baštine ima dugu tradiciju u Splitu jer prvi poznati propisi o čuvanju arhiva na području Hrvatske potječu upravo iz Splita. Odredbom Splitskoga statuta iz 1312. utvrđuju se strogi propisi čuvanja i zaštite pisanoga gradiva u posebnoj prostoriji, čak u posebnom objektu. Zahvaljujući takvim odredbama sačuvano je bogato arhivsko gradivo Splitske komune, nezaobilaznog i nezamjenjivog izvora za proučavanje prošlosti grada Splita.
Ideja o potrebi sustavnog skupljanja arhivskoga gradiva u Splitu potaknuta je nakon Drugoga svjetskog rata. Saveznom uredbom iz 1951. i rješenjem Gradskoga NNO Splita odlučeno je da Muzej grada u Splitu bude ustanova koja će prikupljati i opisivati arhivsko gradivo. U Muzeju su radila dva djelatnika zadužena za arhivsko gradivo. Godine 1951. Muzej je dobio spremište za odlaganje prikupljenih arhiva u Arnirovoj kuli u Dioklecijanovoj palači. Kada je Arhiv osnovan 1952., preuzeo je iz Muzeja sve prikupljeno gradivo.

Nemar vlasti prema arhivskome gradivu očit je nakon osnivanja Arhiva 1952. Smještaj Arhiva u Biskupskoj palači bio je neprikladan zbog vlažnog, skučenog i prenatrpanog prostora, a spremišta su bila dislocirana. Zbog takvog stanja ustanova nije mogla obavljati sve svoje stručne i zakonske obveze. Prenatrpanost spremišnih prostora onemogućavala je preuzimanje arhivskoga gradiva s terena mjerodavnosti Arhiva, pa je i tome gradivu prijetila opasnost od uništenja.

U Splitu je stradalo arhivsko gradivo Namjesništva u Zadru nastalo 1880.-1918., koje je 1923. preneseno iz Zadra. U požaru koji je 1969. zahvatio jedno spremište uništeno je 25 fondova novijega gradiva, dok je 28 fondova djelomično izgorjelo.

Nakon 90-ih u demokratskoj Hrvatskoj, u novom ozračju, počelo se skrbiti o pisanoj baštini.Uz potporu Ministarstva kulture, Hrvatskoga državnog arhiva i Grada Splita Arhiv je preseljen u tvrđavu Gripe.Tvrđava Gripe je barokna venecijanska utvrda sagrađena u 17. st. Do 1995. tvrđava Gripe bila je u posjedu jugovojske. Godine 1996. Ministarstvo kulture je adaptiralo prostor dodijeljen Arhivu, a 1997. Arhiv je uselio u taj prostor.Od godine 1952. arhiv se zove Arhiv grada Splita, 1957. mijenja naziv u Historijski arhiv u Splitu te postaje mjerodavna arhivska ustanova za srednjodalmatinsko područje. Od 1993. nosi naziv Povijesni arhiv u Splitu, a od 1997. Državni arhiv u Splitu.Teritorijalna mjerodavnost Državnoga arhiva u Splitu proteže se na 15 gradova i četrdeset općina Splitsko-dalmatinske županije. Danas je pod njegovim nadzorom više od 42000 m/d arhivskoga i registraturnoga gradiva, a u samome Arhivu čuva se 572 fonda i zbirki, ukupno 5616 m/d.

Nastariji dokumenti pohranjeni u Državnome arhivu u Splitu potječu iz 14. st.Osobitu vrijednost među starijim gradivom predstavlja Zbirka matičnih knjiga (16.-20. st.), Zbirka oporuka (15.-20. st.),Obiteljski fond Fanfogna-Garagnin (14.-20.st.), Splitska komuna (15.-18. st.).Gradivo starijeg razdoblja pisano je uglavnom talijanskim i latinskim jezikom, a novije gradivo, osim hrvatskim jezikom, pisano je talijanskim, francuskim i njemačkim jezikom.Od pisama, osim latinice, koja prevladava, dokumenti su pisani glagoljicom i bosančicom. Treba istaknuti da je dio gradiva pisan poluhumanistikom (Splitska komuna).