Katastrofe u arhivima: 24. lipnja 1969. – VATRENA NOĆ

Međunarodni dan arhiva, 9. lipnja 2020.

U povodu Međunarodnog dana arhiva 9. lipnja ove godine Državni arhiv priređuje izložbu u virtualnom okruženju.

 

Katastrofe u arhivima: 24. lipnja 1969. – VATRENA NOĆ

 

U ranim jutarnjim satima 24. lipnja 1969. godine buknuo je požar u sjeverozapadnoj kuli Dioklecijanove palače. Gorjelo je arhivsko gradivo!

 

Slobodna Dalmacija, 25. lipnja 1969., rubrika Kroz Split, „Arhiv u plamenu“, R. V.

 

Te ljetne noći između 2.30 i 3.45 sati dežurni policajac primijetio je vatru kako izbija iz Arnirove kule. Odmah je obavijestio dežurnu vatrogasnu službu. U vrlo skorom roku stigli su vatrogasci s dvama kolima, te su se borili s buktinjom koja je na trenutke dosezala i desetak metara u visinu. Požar je potpuno uništio krovnu i obje međukatne konstrukcije. Pougljeni komadići papira razletjeli su se uokolo. Tijekom jutra stigli su djelatnici Arhiva, a oko 11 sati i ekipe studenata i obalnih radnika koje su bile angažirane za spašavanje gradiva i drugog materijala. Radilo se do mraka. Trebalo je raščistiti hrpu spaljenoga gradiva te izdvojiti ono što nije bilo uništeno. Nastavili su sutradan dok je vatra još uvijek mjestimice tinjala, unatoč svim mjerama vatrogasaca (u kulu je štrcaljkama uliveno oko tri vagona vode), ali i pljuskovima što su u nekoliko navrata padali na grad. Prema dopisu od 10. srpnja 1969. godine, vatra je tinjala punih pet dana i noći.       

1. Nagorjelo arhivsko gradivo; nakon požara 24. lipnja 1969.g. privremeno smješteno u Kavanjinovoj 1
2. Djelomično spašeno arhivsko gradivo
3. Hrpa nabacanoga nagorjelog gradiva na podu Kavanjinove 1
4. Isto
5. Obalni radnici i studenti, uz pomoć stručnih djelatnika Arhiva raščišćavaju i spašavaju arhivsko gradivo iz sjeverozapadne kule Dioklecijanove palače
6. Studenti i spašeno arhivsko gradivo ispred kule
7. Vrh sjeverozapadne kule Dioklecijanove palače, bez krova nastradalog u požaru
8. Stručni djelatnik Arhiva, Lovre Roje pokazuje komisiji potkrovlje kule
9. Nagorena fasada sjeverozapadne kule
10. Obalni radnik razmiče hrpu spaljenoga gradiva
11. Lovre Roje, Branko Pelivan, obalni radnik Vicko Čulić i studenti u unutrašnjosti kule
12. Isto
13. Ispred kule nakon požara

 

ARHIVSKO GRADIVO IDE U DUHANSKU STANICU!

U danima koji su uslijedili, arhivski djelatnici uložili su truda na rješavanju problema: kako spasiti nagorjele dokumente, te kako ih osušiti uslijed natapanja vodom, koja je prouzročila još više štete. Naime, listovi su se počeli sljepljivati, a tinta razlijevati. Stradalo gradivo bilo je privremeno smješteno u zgradi bivšeg suda u Kavanjinovoj ulici.

Na očevid za ustanovljavanje štete nastale na arhivskom gradivu, stigla je glavna konzervatorica Arhiva Hrvatske u Zagrebu, Tatjana Ribkin. Prema njezinom izvješću bilo je nužno čim prije iznaći prikladan smještaj gdje bi se gradivo moglo prelistati i razlijepiti, a potom i dobro osušiti. Prostorije u Kavanjinovoj s malim prozorima pri stropu bez mogućnosti za pravu ventilaciju, bile su skučene, a gradivo je bilo naslagano u svežnjevima do jednog metra visine.

 

U Trogiru je djelovala Duhanska stanica opskrbljena komorama za sušenje duhana. Srećom, uprava stanice prihvatila je gradivo, a s njim su stigli i stručni arhivski djelatnici koji su zajedničkim naporima s tri njihova radnika radili na sušenju naplavljenoga gradiva.

 

1. Duhanska stanica Trogir, doprema arhivskoga gradiva na sušenje
2. Duhanska stanica Trogir, preuzimanje gradiva
3. Odabiranje gradiva za otpremu u Duhansku stanicu Trogir
4. Stručni djelatnici Arhiva Mira Bradarić i Branko Pelivan slažu nagorjelo arhivsko gradivo u svežnjeve
5. Kao i na sl. 4.
6. Spašeno gradivo privezano u svežnjeve čeka na daljnju arhivističku obradu
7. Trogir, 1969.g., ručak radnika u Duhanskoj stanici (Lovre Roje, Mira Bradarić, Marija Duhović, Danica Božić, Branko Pelivan, Andrica Kuzmanić i družina)

 

Molba Duhanskoj stanici Trogir

 

IZGORJELO KULTURNO NASLIJEĐE

U kuli palače bilo je smješteno prihvatno spremište tadašnjeg Historijskog arhiva u Splitu, gdje su se čuvali spisi koje je tek trebalo srediti. Devastirajući požar uništio je dio vrijedne pisane povijesti. Djelomično su, ili potpuno, stradali spisi Kotarskog suda u Trogiru (18. – 20. st.) i Vrgorcu (19. – 20. st.), spisi Lučkog poglavarstva u Splitu iz vremena međuraća, gradivo splitske Pošte i poslijeratnih privrednih poduzeća u Splitu. Uništeno je u cijelosti 25 arhivskih fondova, a 28 djelomično.

Osim Arhiva, kulu su koristile još dvije kulturne ustanove. Naučna biblioteka je tu bila smjestila oko dvije i pol tisuće knjiga, uglavnom pisanih na talijanskom jeziku. Također, i Matica hrvatska je u kuli čuvala svoja izdanja, poput onih iz biblioteke “Suvremeni pisci”, dio prirodoslovne edicije kao i neka godišta časopisa “Mogućnosti”.

Pravu kalvariju proživjelo je gradivo fonda Kotarskog suda u Trogiru. Još u veljači 1959. godine stručni su djelatnici Arhiva izvršili nadzor nad gradivom suda u Trogiru smještenog u njegovim podrumskim prostorijama. U izvješću o pregledu, arhivistica Danica Božić upozorava: “Kotarski sud ovom fondu nije posvetio nikakvu pažnju. Uslijed ratnih prilika i seobe u toku rata fond je svojim najvećim dijelom koji je ostao sačuvan, u razasutom stanju, na hrpama, ispremiješan. U sporednim prostorijama čak izložen propadanju od vlage, pak je potrebno čim prije pristupiti k osnovnom sređenju fonda.”

Šest godina kasnije Arhiv preuzima gradivo iz Općinskog suda i smješta ga u prihvatno spremište u Arnirovoj kuli.

Prema Zapisniku o preuzimanju gradiva, datiranom 1. i 2. srpnja 1965., popisano je preuzeto gradivo u nesređenom stanju. Prostorije u kojima se nalazio arhiv bile su nekoliko puta poplavljene, pa je veći dio gradiva bio istrunuo i uništen. Za vrijeme Drugog svjetskog rata okupacijske snage su izbacivale gradivo iz podruma, te je veći dio bio razasut i djelomično raznesen. Vjerujemo da je požar iz 1969. godine bio posljednji od nesretnih trenutaka koje je zahvatilo ovo gradivo. Na sljedećoj izložbi, djelatnice Odjela za restauraciju i konzervaciju arhivskoga gradiva Državnog arhiva u Splitu pokazat će stanje gradiva prije i nakon restauracije opožarenih i naplavljenih spisa ovoga fonda.

 

HR-DAST-49, Kotarski sud Trogir – fotografije nagorjelog gradiva prije restauracije

 

Kako bi se što prije restauriralo oštećeno gradivo, te kako bi bilo spremno za daljnju uporabu, ravnatelj Arhiva 22. srpnja 1969. šalje cirkularno pismo svim arhivskim ustanovama na području bivše SFRJ, u kojem izražava molbu za pomoć pri sanaciji štete nastale u ljetnom požaru. Veliki broj arhiva i društava arhivskih radnika šalje pomoć u novcu, zaštitnom materijalu, kutijama, policama, i stručnoj pomoći. Odazivaju se Društvo arhivskih radnika Varaždin, Savez društava arhivskih radnika Jugoslavije, Historijski arhiv Pazin, Histrorijski arhiv u Osijeku, Historijski arhiv u Varaždinu, Društvo arhivskih radnika Hrvatske – podružnica Rijeka, Bjelovar i predsjedništvo Zagreb, Historijski arhiv u Slavonskom Brodu, Arhiv Hrvatske, Arhiv grada Sarajeva, pa i privatne osobe poput Nike Dubokovića.

 

 

VJEČNI PROBLEM SMJEŠTAJA

Od svojeg osnutka 1952. godine, Državni arhiv u Splitu (tadašnji naziv mu je bio Historijski arhiv u Splitu), bio je smješten u zgradi Biskupove palače, koju je u to vrijeme dijelio s Elektrotehničkim fakultetom. Djelatnici su radili u skučenim sobama u potkrovlju, dok je gradivo bilo smješteno u neadekvatnom spremišnom prostoru u podrumu iste zgrade. Prihvatno spremište nalazilo se u sjeverozapadnoj, Arnirovoj kuli Dioklecijanove palače.

Na izrazito loše stanje ovih prostora gradske je vlasti upozorio tadašnji ravnatelj Arhiva, prof. Ante Palavršić, u dopisu upućenom Skupštini općine Split, usve jedan dan prije devastirajućeg požara! Gotovo proročanski je zabilježio: “Police trošne – neprikladne koje su prije 40 godina služile za svrhe trgovačkog skladišta služe danas za smještaj arhivskih fondova. S obzirom na dotrajalost konstrukcije, trošnih drvenih podova, nemogućnost instaliranja elektro mreže i vodovoda, a posebno nikakva mogućnost za poduzimanje preventivnih mjera za zaštitu građe od požara i krađe, zbog čega je ovo spremište u vrlo kritičnom stanju. Svaki put rad u njemu gotovo je nemoguć i skopčan s oboljenjem osoba.”

 

Dopis ravnatelja Arhiva Skupštini općine Split, 23. lipnja 1969.

 

Požar je bio i povod za tekst u dnevniku “Slobodna Dalmacija” od 25. lipnja 1969., autora Vojka Mirkovića, koji je u rubrici “Kultura” kritički komentirao dvije različite sudbine dviju kula Dioklecijanove palače, ovim riječima: “dok je jugozapadna kula uređena u reprezentativni prostor”, u koji se primaju visoki gradski gosti, “u sjeverozapadnoj Arnirovoj kuli jučer su izgorjeli pohranjeni arhivi i knjige Naučne bibliteke i Matice hrvatske”. Isti autor u sljedećem broju iste novine upozorava na stanje kulturnih ustanova u gradu, navodeći kako je poslije rata izgrađeno pola tadašnjeg Splita, ali gotovo niti jedan namjenski objekt baš za kulturne ustanove. Arhiv, Naučnu biblioteku i Maticu hrvatsku naziva “nekom vrstom gradskih siromaha koji su morali iskorištavati bilo kakve rupe koje su im se dodjeljivale”, te poentira: “a da je u tom pogledu bio barem donekle drukčiji javni tretman vrijednosti pohranjenih u tim ustanovama, ne bi bile prepuštene stihiji.”

Slobodna Dalmacija, 25. lipnja 1969., rubrika Kultura, „Sudbina dviju kula“, V. Mirković

 

Slobodna Dalmacija, 26. lipnja 1969., rubrika Kultura, „Velika šteta“, V. Mirković

 

Dana 18. srpnja ravnatelj Palavršić piše Arhivu Hrvatske u Zagreb i izražava zadovoljstvo napredovanjem spašavanja gradiva, ali se istovremeno žali na najveći problem: dodjelu spremišnog prostora potrebnog za daljnji rad Arhiva glede pohrane gradiva. Nastojanja Službe za kulturu i Predsjedništva općine nisu davali razultata.

Dopis Arhivu Hrvatske o napredovanju radova na sanaciji štete

Dopis Bernarda Stullija

 

1970. godine Općina Split dala je Arhivu na raspolaganje jednu prizemnu prostoriju u Križevoj ulici, br. 4 (tadašnja Ivančićeva). I opet se radilo o neprimjerenom priručnom prostoru. Da bi uopće mogao zadovoljiti minimalnim uvjetima arhivskog spremišta, bilo je potrebno izvršiti zidarske radove, postaviti jednotarifnu suhu sklopku, a na prozoru žičanu mrežu i odgovarajući ventilator. Godinama se tu nakupljala vlaga, police su bile od drvenih dasaka, a gradivo naguravano sve do stropa.

Gubitak dijela kulturnog naslijeđa ovoga kraja u kobnoj ljetnoj noći 1969. godine, katastrofa je bez premca. Prebacivanje arhivskoga gradiva iz jednog neprimjerenog prostora u drugi, trebalo se konačno zaustaviti i pronaći mjesto gdje bi se ono trajno smjestilo.

Danas je ova ustanova smještena u staroj mletačkoj tvrđavi Gripe iz 17. stoljeća, koja je temeljito obnovljena prije useljenja 1997. godine. Prostor u njoj dovoljno je velik i odgovara svim arhivskim standardima. Zgrada je opskrbljena vatrodojavnim i protuprovalnim sustavom te nadzornim kamerama. Gradivo je smješteno u primjerenim spremišnim prostorijama s ugrađenim vatrodojavnim sustavom i odvlaživačima, opremljenim metalnim policama i kompakt-ormarima.

Premda je gradivo pohranjeno u odgovarajućim uvjetima, ni 51 godinu nakon požara, nismo sigurni u naš ostanak ovdje. Stoga je nužno da Grad Split donese rješenje o trajnom smještaju na postojećoj lokaciji Državnog arhiva u Splitu, nadležnog za područje cijele Splitsko-dalmatinske županije.

 

Autori izložbe: Gordan Buble, Vendi Ganza Marušić, Bruna Horović Vuković

Napisala Bruna Horović Vuković