( na slici je 32. gradonačelnik Splita i ban Primorske banovine Dr. Ivo Tartaglia )
Zapisnik sjednica dioničara Pučke štedionice, kasnije Pučke Trgovinske banke. Za arhivaliju mjeseca odabran je zapisnik 17. glavne izvanredne skuštine, na kojoj je odlučeno o gašenju zadruge tj. štedionice, te zapisnik 1. redovite skupštine dioničara novosnovane Pučke Trgovinske banke. ( ZAPISNICI SJEDNICA)
Povijest Pučke štedionice/Pučke Trgovinske banke
„Pučka štedionica nastala je 1906. godine, najprije kao udruženje građana radi obrazovanja težaka i poboljšanja njihovih životnih uvjeta. Njezin nastanak vezan je uz djelovanje Hrvatske pučke napredne stranke. Kao financijska ustanova ustrojena je na skupštini održanoj 29. rujna 1907. kada je 187 zadrugara udružilo novčana sredstva. Za prvoga predsjednika Upravnog odbora izabran je dr. Ante Makale. Nakon što je on podnio ostavku 1908. godine izabran je Lovro Cvitanović, a nakon njegove smrti Lovro Lisičić. Od godine 1910. do pretvaranja u dioničko društvo predsjednik Uprave bio joj je dr. Ivo Tartaglia. On će na tom polozaju biti i u Upravi Pučke trgovinske banke d.d. od njezina osnivanja do studenog 1929., kad je imenovan Banom Primorske banovine. Iako je Pučka štedionica uspješno prebrodila niz problema, njezina je glavnica 1919. godine iznosila samo 294.469 kruna što nije moglo udovoljiti potrebama njezinih članova. Stoga je u to vrijeme nastala ideja o osnivanju dioničkoga društva. Odbor osnivača sastao se 10. ožujka 1920., a činili su ga dr. Ivo Tartaglia, kao predsjednik Pučke štedionice, Marko Mikačić, kao član njezine uprave, trgovci Ante Ivetta, Ante Radić i Jerko Aljinović te obrtnik Dinko Rosandić i maloposjednik Duje Krstulović, svi iz Splita. Na tom je sastanku donesena odluka o osnivanju Pučke trgovinske banke dioničkog društva kojemu će zadaća biti «baviti se podizanjem, organizacijom, potpomaganjem i finansiranjem trgovine i u tu svrhu baviti se svim bankovnim i trgovačkimposlovima». Dozvolu za osnivanje Pučke trgovinske banke d.d. s glavnicom od 3 milijuna kruna i odobrenje Pravila koja su sastavili članovi Odbora osnivača dala je Pokrajinska vlada 1. lipnja 1920. Dionice je otkupilo ukupno 167 dioničara. Osnivačka skupstina održana je 29. kolovoza 1920. u prostorijama Pučke štedionice. Na Osnivačkoj skupstini Pučke trgovinske banke d.d. donesen je zaključak o preuzimanju aktive i pasive Pučke štedionice, kao i o podizanju društvene glavnice na 6 milijuna kruna. Povećanje glavnice i izdavanje novih dionica provedeno je dva mjeseca nakon osnivanja Pučke trgovinske banke. Pučka štedionica s1užbeno je presta1a postojati odlukom izvanredne skupštine zadrugara 19. rujna 1920. Njezinu aktivu i pasivu preuzela je Pučka trgovinska banka, a svakom zadrugaru Pučke štedionice trebala je prema njegovu izboru ili isplatiti uplaeni dio ili za svaki udio uručiti po jednu dionicu Pučke trgovinske banke uz doplatu. Među dioničarima Pučke trgovinske banke bio je niz javno istaknutih osoba poput gradonačelnika Ive Tartaglie, ravnatelja Zadružnog saveza odvjetnika dr. Ivana Bulića, kanonika i župnika grada Splita don Marka Kalogjere, liječnika dr. Šimuna Tudora i ravnatelja Splitske bolnice dr. Jakse Račića, odvjetnika Nike Ljubića i Rudolfa Pederina, ugledne 1okalne trgovacke tvrtke Nazar A. & Company, Braća Čulić,Lavoslav Poljak i drug, Pasches i Aljinović te brojni mali poduzetnici, trgovci i obrtnici. No, medu dioničarima te banke bio je i znatan broj osoba kojima nema znatnijega traga u javnom životu onovremenog Splita, a koji su pojedinačno bili vlasnici skromnog broja dionica. Najveci broj dionica (625) u vrijeme osnivanja Pučke trgovinske banke otkupilo je Jugoslavensko trgovačko društvo d.d. u Splitu. Na skupstini Pučke trgovinske banke 28. ozujka 1921. donesena je odluka o izdavanju druge emisije dionica, nakon čega njezin najveći dioničar postaje Prva pučka dalmatinska banka s 3.000 dionica. Osim nje od drugih banaka dionički udio od 500 dionica u kapitalu Pučke trgovinske banke imala je još od prve emisije i Srpska centralna banka za Primorje u Dubrovniku. Kao novi dioničar s vecim brojem dionica (668) nakon druge emisije spominje se veleposjednik i trgovac Jakov Čulić. Na drugoj glavnoj izvanrednoj Skupštini Pučke trgovinske banke d.d., održanoj 10. srpnja 1921., prihvaćen je prijedlog o osnivanju podružnica u Makarskoj i Sinju, odnosno o preuzimanju tamošnjih pučkih štedionica i njihovu pretvaranju u podružnice Pučke trgovinske banke d.d. Prigodom otvorenja podružnica u Makarskoj i Sinju povisena je društvena glavnica Pučke trgovinske banke za daljnjih 1.200.000 kruna te je ona godine 1921. iznosila 7.200.000 kruna, čime se po visini glavnice Pučka trgovinska banka izjednačila s Prvom pučkom dalmatinskom bankom. Te su dvije banke ponajprije bile otvorene većem broju malih dioničara i poslovanju s privatnim osobama srednjeg i slabijeg imovinskog stanja. Obje su bile oslonac razvoja lokalnog obrta i trgovine te upravo u tome leži njihova važnost za sredinu u kojoj su djelovale. Ipak, dugoročno se Pučka trgovinska banka nije mog1a mjeriti s Prvom pučkom dalmatinskom bankom. Od 1926. godine Pučka trgovinska banka ima1a je dioničku glavnicu od 2.625.000 dinara i tu je visinu glavnice zadržala do kraja međuratnog razdoblja. Pučka trgovinska banka djelovala je na adresi Bana Jelačića 1, a ravnatelj joj je bio Juraj Vrcan.“[1]
[1] Zdravka JELASKA MARIJAN, Grad i ljudi: Split 1918. – 1941., Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2009., 257 str.