NACRT IZLOGA U ILIĆEVOM PROLAZU
U obiteljskom fondu Ilić HR-DAST-372 čuva se nacrt izloga iz prolaza probijenog kroz kuću Ilić.
Ilićev prolaz nastaje početkom 1920-ih kao moderna trgovačka arterija koja povezuje Marmontovu ulicu sa završetkom Zadarske ulice. Sa svojih dvanaest dućana i reprezentativnim izlozima simbolizirao je ambiciju grada za oblikovanjem kompaktanog, suvremenog poslovnog prostora.
Kako je bilježio splitski list Novo doba:
„Izgradnja velegradskog pasaža… Pasaž je probiven u kući Ilića, te će, spajajući najprometniju splitsku ulicu Marmontovu, sa do sada mrtvim platoom na završetku Zadarske ulice — oživjeti taj predio… U samom pasažu izgrađene su dućanske prostorije za dvanaest velikih modernih dućana… Radnje oko svršavanja pasaža privode se kraju, te će svečani otvor uslijediti o Sv. Dujmu.” (br. 60/1922)
Već sama najava otvorenja o blagdanu sv. Duje nije bila slučajna. U Splitu je taj datum tradicionalno imao snažnu simboličku i društvenu težinu kada se predstavljalo ono što je gradu bilo važno, reprezentativno i novo. Planirati svečano otvorenje prolaza upravo uz proslavu zaštitnika grada značilo je smjestiti taj trgovačko-urbanistički pothvat u okvir javne svečanosti i kolektivnog identiteta. I danas se u Splitu važni projekti i otvorenja često organiziraju upravo uz Sudamju, nastavljajući tako simboličko povezivanje gradnje i gradskog blagdana.
Nekoliko mjeseci kasnije Novo doba piše:
„U tom predjelu bit će sjedište petnaest do dvadeset što novčanih što trgovačkih i drugih zavoda, tako da će ovo biti najkompaktniji poslovni predio grada.” (br. 168/1922)
Novinski članci svjedoče o optimizmu modernizacije, ali i o napetostima koje su pratile preobrazbu prostora, primjerice o polemikama oko smještaja voćnog trga iza kavane Gašpića, koji je, prema mišljenju autora, zbog galame prodavačica mogao „ubiti ozbiljni poslovni karakter“ novog predjela.
Taj isti izlog ostao je, u svojoj osnovnoj formi, prisutan u gradskom tkivu cijelo stoljeće. Kroz njega su se izmjenjivale robe, natpisi i vlasnici, ali i čitavi društveno-ekonomski sustavi: građansko poduzetništvo međuratnog razdoblja, socijalistički model društvenog vlasništva i planirane ekonomije te suvremena tržišna i turistička dinamika.
I dok su se države, ideologije i gospodarski modeli mijenjali, kameni okvir i staklena ploha ostali su postojani. U tome leži i temeljna vrijednost arhivskog gradiva koje nam omogućuje da u konkretnom, materijalnom dokumentu prepoznamo slojeve povijesti koji su se u njemu taložili.
Odabrala Branka Gudić, arhivistica