Početkom 20. stoljeća Split započinje važnu, ali oku nevidljivu preobrazbu – onu ispod svojih ulica. Obnova stare kanalizacije počinje 1912., no prekida je rat. Nakon njega, brzi rast grada traži novo, suvremeno rješenje odvodnje.
Urbanističkim planom predviđa se osam glavnih sabirnih kanala, prilagođenih prirodnom terenu i usmjerenih prema jedinstvenom ispustu u gradskoj luci. Takvo rješenje nije bilo slučajno: cilj je bio zaštititi čistoću okolnih uvala i omogućiti razvoj kupališta. Izgradnja mreže postupno se širi, a trošak ne snosi samo općina, već i vlasnici zgrada koji se na sustav priključuju.
Godina 1926. označava prekretnicu u modernizaciji grada pod vodstvom gradonačelnika Ive Tartaglie. U središtu tih promjena nalazi se Marmontova ulica — danas šetnica, a tada glavna žila podzemne infrastrukture. Ispod nje prolazi glavni kolektor koji prikuplja otpadne i oborinske vode iz sjevernih dijelova grada i odvodi ih prema moru.
Modernizacija kanalizacije u to je vrijeme bila i pitanje javnog zdravlja. Novi sustav trebao je spriječiti izlijevanje otpadnih voda u staroj gradskoj jezgri i time smanjiti rizik od zaraza.
Priloženi arhivski dokument nastao je prije sto godina i svjedoči o tim prvim koracima prema modernoj gradskoj infrastrukturi. Riječ je o zahtjevu Općinskog upraviteljstva Splita za izgradnju novog kanala koji bi povezao Marmontovu ulicu s morem preko Francuske obale. U tekstu se jasno ističu problemi postojećeg sustava — kanali su zastarjeli, loše postavljeni i ne zadovoljavaju tadašnje suvremene tehničke standarde.
Planirani kanal zamišljen je kao dio buduće mreže: trebao je prikupljati vode iz Varoša, Dobroga i dijela Manuša, rasteretiti stare kanale te uvesti tehnička poboljšanja poput sabirne komore za talog i zaštitnih preklopa na ispustu u more. Uz zahtjev su priložena i dva nacrta, koji svjedoče o preciznom planiranju i inženjerskom pristupu.
Dokument s priloženim reversima ujedno otkriva i administrativni okvir projekta: traži se koncesija za korištenje obale i morskog dna, uz strogo definirane uvjete — od obveze održavanja do mogućnosti naknadnih preinaka u javnom interesu, kao i simbolične godišnje naknade.
HR-DAST-16 Direkcija pomorskog saobraćaja, 1919.-1941.
Arhivaliju odabrala: Vesna Rimac, viša arhivistica
