„Kad su uzorci putovali poštom: naručivanje tekstila početkom 20. stoljeća“
Židovska obitelj Morpurgo, podrijetlom iz Maribora, kroz nekoliko je generacija ostavila dubok trag u političkom, kulturnom i gospodarskom životu Splita. Od kraja 18. stoljeća pa sve do 20. stoljeća članovi obitelji Morpurgo bili su poznati kao ugledni trgovci, knjižari, izdavači, bankari i industrijalci.
Ovom prilikom istaknut ćemo njihovo djelovanje u trgovini tekstilom. David Morpurgo (1809. –1882.) bavio se i svilarstvom, a 1864. godine kupio je prodavaonicu tekstilne robe u Splitu. Robu je nabavljao iz Beča i Trsta, a trgovinu su kasnije vodili njegovi potomci. Iz sačuvane korespondencije vidljivo je koliko je bila razgranata mreža njihovih dobavljača i kupaca, od Dalmacije do europskih trgovačkih središta.
Upravo ta pisma, danas dio obiteljskog fonda Morpurgo, otkrivaju nam kako se tekstil nekad naručivao. Ljudi s naših otoka i okolnih mjesta slali su u Split pisma u kojima su trgovcu Morpurgu precizno opisivali što im treba, za koga se šiva i koju boju žele. Često bi uz pismo prišili i male uzorke tkanine kako bi narudžba bila što točnija.
Među pismima dobavljača izdvajamo ono gdje savjetuju Morpurgu da se na vrijeme opskrbi platnom za narodne barjake jer se bliže izbori pa se očekuje velika potražnja za takvom robom.
Pisma kupaca su bila više od jednostavnih narudžbenica – bila su to i prilike za uspostavljanje prijateljskih odnosa, u kojima su ljudi često dijelili svakodnevne brige i radosti i osobne dojmove. Tako se, primjerice, jedna gospođa iz Selaca na Braču „zahvaljuje“ na prethodno dostavljenoj tkanini koja joj, kako piše, može poslužiti jedino za brisanje prašine – … sad Vam lijepo zahvaljujem na onoj štraci što ste mi poslali u dar, imala sam još s čim otirati prašinu, da mi niste ništa poslali manje bi se uvrijedila…
Neki kupci pak podsjećaju Morpurgovu trgovinu da im se za Novu godinu obavezno pošalje prigodni poklon koji im „pripada“ kao redovitim i vjernim mušterijama.
Danas sve to obavljamo uz nekoliko klikova — naručujemo preko interneta, umjesto uzoraka šalju nam galerije slika, a mjesta rukom pisanih pritužbi i pohvala zauzeli su digitalni komentari i recenzije. Nekadašnje poštare zamijenile su kurirske službe, a čekanje na pismo i povratni odgovor zamijenili su automatizirani statusi narudžbe.
Kad narudžbu obavimo jednim klikom, možda je brže, ali rijetko ostane zapamćena neka šarena trakica ili dosjetka koja bi je učinila posebnom.
Ipak, nešto je ostalo isto: uzbuđenje dok čekamo paket, nada da će kupljeno biti baš onakvo kakvo smo zamišljali — i poneki trenutak razočaranja kad shvatimo da materijal ipak može poslužiti samo za brisanje prašine.
Arhivaliju odabrala Branka Gudić, arhivistica
